Ovaj čovjek stoji iza revolucionarnog projekta, doveo ga je i u Hrvatsku: Ovo je Won Sop Shin, korejske su vlasti zbog njegova zalaganja prije desetak godina šumsku terapiju (Šumska kupka) uvrstile u službeno priznate metode preventive i liječenja.
Južna Koreja je prva država na svijetu koja svojim građanima daje besplatne vaučere za liječenje šumskom terapijom. Korejci vjeruju da priroda liječi, a liječiti se u prirodi već godinama mogu i na račun države.
Tamošnje vlasti građanima Južne Koreje dijele besplatne vaučere s kojima mogu na šumske kupke i šumsku terapiju, u posebne centre u šumama gdje se, među ostalim, uče opuštati među drvećem. A takvih je centara više od osamdeset, raspoređenih širom zemlje. Vaučeri koje građanima nudi država za šumsku terapiju financiraju se, među ostalim, i iz lutrije.
"Mi Korejci kažemo da volimo okušavati sreću, što znači da kupnjom lutrije zapravo financiramo te vaučere koji se koriste za terapiju u šumama", komentira u intervjuu za Jutarnji list Won Sop Shin, nekadašnji korejski ministar šumarstva i globalno poznat profesor Šumarskog fakulteta na Sveučilištu Chungbuk, koji je i najzaslužniji da Korejci danas u zemlji imaju cijeli niz centara koji za mnoge besplatno, a za dio stanovništva po vrlo prihvatljivim cijenama nude terapiju u šumi.
Won Sop Shin kao ekspert po raznim zemljama savjetuje i radi na uvođenju šumske terapije. U Hrvatskoj je dosad bio tri puta, prošlo je proljeće u Radoboju govorio na Forest Festu u organizaciji udruge Snaga šume i predstavio neke od korejskih praksi šumske terapije.
"Jako volim Hrvatsku, u mojoj je percepciji Hrvatska, što se prirode tiče, zemlja blizu raju", entuzijastično kaže.
U okolici Radoboja, pod zagorskom Strahinjčicom, na inicijativu udruge Snaga šume, napravili su i prve hrvatske certificirane staze za šumsku kupku koja je dio šumske terapije. Šumska kupka ne znači kupanje u šumi, već vrlo usporenu i fokusiranu šetnju šumom koju vodi certificirani vodič. Hodanje šumom na način kako možda nikad šumom hodali niste.
Šetala sam raznim, jako različitim šumama svijeta, penjala se na vrhove planina koji su me vukli, ali prva šumska kupka na kojoj sam bila donijela mi je posve nov doživljaj šume. Imala sam dojam kao da sam tada možda prvi put doista – kročila u šumu.
Za vođene šetnje po zagorskoj šumi iznad Radoboja u ta dva sata fizički nisam stigla daleko, možda sam prošetala samo kilometar, ali osjećala sam se bolje, zadovoljnije, smirenije i smislenije negoli za onih trenutaka kad sam hodala Amazonom, stajala na vrhu Triglava ili se penjala na vulkane u Andama.
Ta dva sata šumske kupke u Zagorju koračala sam polagano, jako polagano, svjesna baš svakog koraka, prianjanja mojih stopala o šumsko tlo. Posve drugačijim očima promatrala sam stabla, lišće, koru drveća, na licu osvijestila svaki, i najmanji dašak vjetra koliko god da je tanušno zapuhao. Po petnaest minuta znala sam promatrati detalj kao što su brazde na kori hrasta ili otpao plod johe.
To je šumska kupka: biti sada i ovdje, posve koncentriran na okolinu i sve što se događa u njoj. Kad to radite u šumi nalik je na meditaciju, donosi posvemašnji mir. Jer, dok sam posve fokusirano promatrala povijenu brezu, mozak se nije mogao baviti ičim drugim. Čovjek za šumske kupke, uroni li doista u nju, nema kapaciteta razmišljati o problemima, obavezama.
Pamtim kako je jedna polaznica za šumske kupke komentirala: "Meni je šumska kupka kao masaža duše i psihe. Kući se uvijek nakon toga vraćam toliko smirena da sama sebe ne mogu prepoznati, doslovce se osjećam kao neki drugi čovjek. Nekad taj osjećaj potraje dulje, nekad kraće, ali voljela bih svaki dan ići na šumsku kupku."
Šumska kupka, pokazala su istraživanja, snižava tlak, smanjuje razinu kortizola, ublažava anksioznost i depresiju, poboljšava san te jača imunitet.
Won Sop Shin u razgovoru za Jutarnji list kaže: "Gotovo 70 posto Koreje prekriveno je šumama, pa je živjeti u šumi i živjeti sa šumom u mojoj zemlji donedavno bilo dosta uobičajeno. I ja sam u šumi praktički od prvog dana rođenja. Djetinjstvo sam proveo na selu, u provinciji Chungbuk. Oko mog sela su planine i šume na sve strane, tamo sam odrastao. Šumarstvo je za mene bilo logičan izbor. Studirajući šumarstvo u Koreji koncem 1970-ih i 1980-ih učio sam kako gospodariti šumom, ali uglavnom se to odnosilo na konvencionalno iskorištavanje šume."
"Moja karijera počela je 1986., kada sam za vrijeme magistarskog studija u Kanadi bio asistent na projektu u kojem se istraživalo kako djeca jačaju mentalno zdravlje boravkom u prirodi. Meni je to bilo jako interesantno jer sam dolazio iz zemlje u kojoj su se šume koristile ponajviše za dobivanje drvene građe. U Kanadi sam shvatio koliki mi neiskorišteni potencijal u Koreji imamo i koliko je važno mijenjati način razmišljanja, cijelu filozofiju, uz šumarski aspekt jako se orijentirati na zdravstveni aspekt šuma."
"Napravio sam o tome i istraživanje za svoj doktorat, a potom se iz Kanade vratio kući, u Koreju. Krenuo sam lobirati ne bi li šume počeli gledati i kao mjesta koja nude velike mogućnosti za preventivu i liječenje, šume su bitne kao mjesto terapije."
Won Sop Shina je na mjesto ministra šumarstva imenovala Park Geun-hye, prva žena koja je bila predsjednica u Južnoj Koreji, i prva žena na tom položaju u zemljama istočne Azije. Park Geun-hye bila je otvorena idejama šumske terapije.
"Tako sam od 2013. do 2017. kao ministar šumarstva radio na tome da se fokus orijentira više na zdravstvenu stranu. Zanimljivo je da shinrin-yoku ili originalna tradicionalna praksa šumske kupke dolazi iz Japana i Koreje, ali znanstvena istraživanja utjecaja koje šumska kupka i šumska terapija imaju na zdravlje ljudi prvo su krenula na Zapadu. Meni je to jako pomoglo da sam, dok sam bio ministar, počeo upirati prstom u konkretne rezultate znanstvenih istraživanja i tako usmjeravati stvari, lobirati i za donošenje zakona."
Korejske su vlasti prije desetak godina šumsku terapiju uvrstile u službeno priznate metode preventive i liječenja, što je rezultat rada Won Sop Shina, a 2016. je osnovan i Institut za dobrobit šume (FoWI), nacionalna udruga koja djeluje pod kapom korejske nacionalne šumarske službe. Među ostalim, tamo osmišljavaju i razvijaju sve brojnije centre za šumsku terapiju. Mjesta na koja Korejci odlaze ojačati zdravlje, psihičko i fizičko.
"FoWI je zasad jedinstven primjer u cijelom svijetu, nema ničeg sličnog kao kod nas u Koreji, to je institut za poboljšanje zdravlja, ali i života generalno. FoWI ima plan, budžet, programe za obuku, razvijaju programe za razvoj šumskih terapija. Kad sam se počeo baviti ovom temom u Koreji je bilo puno otpora, mnogi su bili protiv mojih prijedloga. Primarno pritom mislim na neka resorna ministarstva."
"Moj glavni oponent bio je ministar zdravstva jer je smatrao da šuma nije mjesto na kojem bi se trebale obavljati takve usluge. Šumska terapija, naravno, nikako ne umanjuje važnost klasične medicine. Ministarstvo zaštite okoliša bilo je zabrinuto da ćemo popularizacijom takvih programa uništavati šume", prisjeća se Won Sop Shin.
Šumsku je terapiju u Koreji danas moguće studirati na pet sveučilišta diljem zemlje, a najpoznatija je katedra na Nacionalnom sveučilištu Chungbuk, u središnjem dijelu korejskog poluotoka, sat i pol vremena vožnje od Seula prema jugu. U tom, za korejske prilike malom gradu (milijun i pol ljudi) centar je obrazovanja za šumsku terapiju. Sveučilište Chungbuk općenito pripada među najbolje u zemlji.
"Tamo je sve i počelo, tamo imamo poseban odjel za istraživanje šumske terapije koji je prvotno krenuo s Fakulteta šumarstva. Na tom posebnom odjelu danas radi više od 30 profesora, to su stručnjaci medicinskih znanosti, nutricionisti, sportski treneri, imamo krajnje multidisciplinaran pristup. Imamo više od 70 studenata, to je najveći takav program u Koreji, čak i u svijetu. Imamo i doktorske studije. Zasad je studij samo na korejskom, imamo i strane studente, uglavnom iz zemalja jugoistočne Azije. I makar je šumska terapija razvijena i u Japanu i u Koreji, bitna je razlika da se njome u Koreji bavimo unutar javnog zdravstva, a u Japanu su to samo centri u privatnom vlasništvu."
U centrima u kojima nude šumsku kupku i šumsku terapiju rade programe za djecu, mlade, odrasle, starije, zdrave ljude i one s različitim teškoćama.
Usamljenost je velik problem starijim Korejcima.
"Pokušavamo što veći broj starijih ljudi dovesti na šumsku terapiju. Jest, u domovima za stare i nemoćne imaju prostore za druženje, okupe se ujutro, imaju razne programe, ali sve više idu na šumsku terapiju. Iako su domovi za stare i nemoćne uglavnom u urbanim sredinama, a centri za šumsku terapiju negdje u šumi, možda i sat vremena udaljeni. Ali, odlaze tamo ujutro, ostaju cijeli dan i onda se vrate u dom. Stariji ljudi možda su i najčešći klijenti u centrima za šumsku terapiju", govori Won Sop Shin.
U centrima u kojima nude šumske kupke i šumsku terapiju nudi se i terapija bosonogim hodanjem.
Bosonogo hodanje u Koreji sve je popularnije, nazivaju ga i "uzemljivanje", nerijetko takve programe na različite načine podržavaju i lokalne vlasti. Hoda se u prirodi, često po posebno certificiranim stazama, na područjima crvene gline, pijeska i zemlje. Takvo hodanje traži drugačiju vrstu fokusa. Svaki korak čovjeka drži prisutnim i angažiranim. Mnogi kažu da snažno osjećaju stimulaciju stopala, da je to gotovo kao prirodni akupunkturni tretman.
S Won Sop Shinom razgovaramo o raznim aspektima odnosa Korejaca prema planinama i šumama.
"U Koreji smo imali jako dugu tradiciju pokapanja u planinama. Pokojnicima bi se u planini tražio grob, nisu to bila nužno groblja, nego i druga razna mjesta, nasumična, gdje bi rođaci odlučili pokopati umrlog. To je povezano s našim vjerovanjima i kulturom. No, takva praksa na neki je način uništavala mnoge šume, bila je problem i za upravljanje šumama. Zato smo počeli ljude usmjeravati da svoje bližnje ne zakapaju u planinama."
"Umjesto toga, napravili smo memorijalna mjesta u šumama, ali tako da se pokojnici kremiraju, a pepeo ide u zemlju, pokraj nekog stabla. I to je sad već postalo prilično uobičajeno. Više ljudi ne pokapaju mrtve po planinama, nego se pepeo stavi ispod drveta. To je, ako razmislite, kao neki zaokruženi ciklus – čovjek se kroz pepeo vraća u prirodu. Te memorijalne šume obično su borove, bora je kod nas puno, a i Korejci jako vole borove", zaključuje Won Sop Shin.
Doživite šumsku kupku u Hrvatskoj: Forest Fest Radoboj 2026.